Razgovarali smo s našom gošćom književnicom
Autor: Renata Dolenec, Suzana Karloci Kvakan, 19. 3. 2018.
.jpg)
.jpg)
OPĆE VIJESTI
Lijep pozdrav! Mi smo Mia i Lea, učenice smo 6. razreda i danas bismo Vam, nakon ovog književnog susreta, postavile nekoliko pitanja.
Mia: Kako biste vi sami sebe predstavili?
Melita: To je jako teško pitanje, a vidim da me vi počinjete rešetati teškim pitanjima. Ono što se ja nadam, s obzirom da sam bila u vašoj školi i održali smo književni susret, da sam vam bila i zabavna i pametna i vickasta, a uvijek se nadam da se velika znanja mogu prenijeti na takav jedan uzbudljiv i zabavan način. Nadam se da sam vam bliska u tom smislu.
Lea: Recite nam jeste li zadovoljni današnjim književnim susretom?
Melita: Jesam, ja djecu jako volim i uvijek sam zadovoljna poslije književnog susreta. Ovaj je bio posebno zanimljiv. Djeca su pokazala znanja i iako se kaže da se ne čita, svi ste lijepo odgovarali na pitanja što je napisala Ivana Brlić Mažuranić, Mato Lovrak... Ja imam samo još poruku: čitajte i dalje, sljedeći put kad dođem, onda ću vas rešetati da vidim što ste od mojih knjiga pročitali.
Mia: Koju biste svoju knjigu izdvojili kao vama najdražu?
Melita: Teško je tu pronaći razlike. Ono što je meni drago je da svaki moj prijatelj za svaku od mojih knjiga kaže da je moja najbolja knjiga. Pa recimo, prijatelj Dražen kaže da mu je najbolja knjiga Psima ulaz zabranjen, onda prijateljica Iva kaže Mirko i 7 prigovora pa onda mala susjeda kaže 5 i pol minuta do zvona, moj urednik kaže da mi je Hrvač najbolja knjiga. Svatko je odabrao neku knjigu za koju kaže da mu je najdraža. Tako da mi je drago da sam knjigama pokrila različitu djecu, mlade i odrasle i njihove interese.
Lea: Tko je vama književni uzor, radi koga ste počeli pisati?
Melita: Pa književnih uzora zapravo nikad nisam imala i mislim da je to jedan jako opasan teren. Nastojala sam pisati vlastitim rukopisom. Ja čak prije nego što pišem neku knjigu, ja ne čitam domaće autore da se slučajno ne bi vidio neki utjecaj. Dakle, nastojim pisati vlastitim stilom, vlastitim jezikom i mislim da je tu originalnost jako važna.
Mia: Postoje li i u drugim knjigama autobiografski elementi?
Melita: Pa i u ostalim knjigama postoji komadić mojeg života, ali mogu reći da do sada nisam objavila potpuno biografsku knjigu.
Lea: Jeste li zadovoljni svojim poslom ili biste što mijenjali kad biste mogli?
Melita: Pa zadovoljna sam svojim poslom. Čovjek bi uvijek nešto mijenjao i usavršavao. Ono što je meni važno je raditi s djecom, jako volim raditi s ljudima i poslove koji su vezani uz knjige i neke druge vrste umjetnosti.
Mia: Kada ste počeli pisati, je li vas netko potaknuo na pisanje, kada se rodila vaša ljubav prema pisanju i što vas je potaknulo za pisanje?
Melita: Ne bi vjerovali na pisanje me potaknula ljubomora. U drugom razredu osnovne škole prijateljica s kojom sam sjedila stalno si je nešto došaptavala s učiteljicom za vrijeme velikog odmora i ja sam bila jako ljubomorna jer je ona pričala s učiteljicom. Pitala sam ju o čemu je razgovarala s učiteljicom, ona je rekla da piše pjesmice. E onda sam se razljutila i pomislila ako ona piše pjesmice, pisat ću ih i ja. Napisala sam svoju prvu pjesmicu i donijela učiteljici. Ona je bila skoro skeptična za vrijeme nekog odmora sam pisala pjesmice i znala je da sam se tim stilom bavila međutim ju je pjesmica oduševila i tako je počela moja spisateljska karijera
Lea: Po čemu je vama poseban roman Psima ulaz zabranjen?
Melita: Pa to je roman za kojeg mogu reći da mi već ide malo na živce, jer je to bila knjiga koja je dobila nagradu Ivana Brlić-Mažuranić. Bila sam na trenutak slavna, skoro kao Severina. (smijeh) Knjiga je probudila veliku pažnju i mene nisu predstavljali kao Melita Rundek nego kao Psima ulaz zabranjen, onda sam postala malo već alergična pa sam se požurila brzo napisati ostale knjige da više ne budem samo Psima ulaz zabranjen, ali veliki značaj imala je u mom životu, jer književni poetičari kažu da sam s tom knjigom na velika vrata ušla u književnost za djecu i mlade.
Mia: Pišete li samo za djecu ili i za odrasle?
Melita: Pišem i za odrasle. Pišem i pjesme, proze za djecu i mlade. Pišem pjesme i romane i duže književne forme. Nemam što za reći djeci, mladima i odraslima. U nekim svojim djelima pišem čak slikovnice. Divim se Ivani Brlić-Mažuranić.
Lea: Za svoje pisanje ste primili nekoliko važnih nagrada i uvrštene su na popis lektira, biste li za sebe rekli da ste poznata ličnost?
Melita: U svakom slučaju da se u jednom segmentu društva informiralo kulturnim zbivanjima i književnim djelima. Pisci kao što smo na susretu razgovarali nisu poznati kao medijski, tako da ja nisam superstar, jel? Ali velim piscima je najvažnije da budu poznati po svome djelu, a ne po svome liku.
Mia: Pripremate li neku novu knjigu, možete li nam reći nešto njoj?
Melita: Ja sam pripremila neku novu knjigu, ali spisateljice se nikad ne pita za godine, kile i što se sada piše.(smijeh)
Lea: Što bi ste poručili našim učenicima o čitanju i knjigama?
Melita: Ja bih preporučila da je čitanje jako važno, ima svoju praktičnu vrijednost. Može biti zabava,biti poučno, ono što je silno važno. U knjigama su te riječi, počinju useljavati u naše misli. Lakše ćemo se moći izraziti, svoje osjećaje i stavove. To je jako važno u životu za komunikaciju s drugim ljudima, sve je to jako važno. Ono što bih ja još naglasila da ako vas knjiga koju čitate trenutno odbije, bila bi vam dosadna ili nerazumljiva nemojte odustati jer je književno carstvo jako veliko u njemu, ima knjiga za svakoga. Sasvim sigurno ćete naći knjigu koja će vam se svidjeti i koja će vas inspirirati vašim razmišljanjima i problemima.
.jpg)
