U Donjoj Dubravi postoji duga tradicija osnovnog obrazovanja.
Prvi zapis o trogodišnjoj pučkoj školi nalazi se u znamenitom dobravskom protokolu, odnosno zapisniku i urudžbenom zapisniku općine Donja Dubrava, koji se odnosi na razdoblje od 1784. do 1806. godine. U protokolu piše da je 12. svibnja 1786. godine »Anton Lustig czeszarzke Trivial Schole Proffesor za vremena szlavne comissie Szala Varmegyinzke vu Csakovczu po gosponu Velikom Szudczu preporuchen« za učitelja u Doljnjoj Dubravi »z koyim je obchina Dubravszka contract ucsinila«, no o radu i djelovanju dubravske škole saznajemo više od 1882. godine kada je za učitelja došao domaći sin,učitelj, orguljaš i pjesnik Stjepan Belovari koji je dulje vrijeme obavljao i dužnost općinskog načelnika Donje Dubrave.
Do velike prekretnice razvoju osnovnog obrazovanja u Donjoj Dubravi dolazi 1858. godine kada je sagrađena nova jednokatna školska zgrada (stara škola koja postoji i danas pokraj parka u središtu mjesta). Škola je u svom sastavu imala i školski vrt. Nastava se provodila uglavnom na mađarskom jeziku, osim nastave vjeronauka koja se odvijala na hrvatskom jeziku.
Protokol za Općinu Donja Dubrava 1784. – 1806. u kojem je
12. svibnja 1786. datiran prvi spomen o školstvu u Donjoj Dubravi
Škola krajem 19.stoljeća
Učenice početkom 20.stoljeća
Učenici početkom 40.-tih godina 20.stoljeća
- godine nakon oslobođenja Međimurja od mađarske vlasti nastava je organizirana na hrvatskom jeziku.
- godine školu je posjetio Vladimir Nazor
- godine počinje s radom šegrtska škola.
Velik broj učenika bio je vrlo siromašan pa su u školu dolazili bosi i slabo obučeni. Umjesto bilježnice, koristile su se grafitne pločice. Škola im je pomagala koliko je mogla, a najveći donatori bile su bogate dobravske poduzetničke obitelji Hirschler i Zalan. One su često djeci darovale hranu, obuću, odjeću i školski pribor. Zahvaljujući uglavnom njima, u to doba u dobravsku su školu dolazili poznati hrvatski pedagoški radnici, pisci i umjetnici.
Pred sam rat (II. svjetski ) četverogodišnju školu polazilo je nešto više od 400 učenika koje je poučavalo 7 učitelja.
Tijekom II. svjetskog rata Međimurje je opet pripalo pod mađarsku vlast. Od 1941. hrvatski učitelji moraju napustiti Donju Dubravu i dolazi 11 novih učitelja iz Mađarske koji su ovdje kratko ostali do 1945. godine.
U poslijeratnom periodu vladalo je veliko siromaštvo ali su ipak brinulo da se što prije obnovi u ratu oštećena i devastirana školska zgrade. Školu je pohađao veliki broj učenika (350 -400) koje je podučavalo samo 4 učitelja. Organizirano je i obrazovanje odraslih – opismenjavanje i općeobrazovna predavanja. Učitelji su bili vrlo aktivni u raznim učeničkim grupama, ali i u svim mjesnim organizacijama. U mjestu je 1949. godine osnovana narodna čitaonica koju su vodili učitelji.
Folklorna skupina 50.-tih godina 20.st. – podmladak Seljačke sloge
Školska zgrada i dvorište.
- godine uz šest razreda osnovnog obrazovanja proradila je i škola učenika u privredi, a predavanja su se održavala navečer.
Učitelji krajem 50.-tih godina 20.stoljeća
Školska kuhinja – doručak
Nova školska zgrada u kući Zalan otvorena je 1960. godine gdje su uređene učionice za niže razrede od 1. do 3. razreda. Škola u privredi je ukinuta te se učenici upućuju u srednje stručne škole.
15. ožujka 1967. godine otvoren je dječji vrtić u zgradi Hirschler – treći u Međimurju.
1967. godina obilježena je spajanjem škole u Donjem Vidovcu usprkos prosvjedu mještana Donjeg Vidovca.
Sedamdesetih godina 20.st. naša škola je po vanjskom vrednovanju bila treća u Međimurju. Škola je bila vrlo aktivna u izvannastavnim aktivnostima učenika, a postala je i središte kulturnog života.
Obzirom da su postojeće zgrade bile stare i trošne već 1980.godine počinje se s plaćanjem samodoprinosa za izgradnju nove škole i 1982. položen je kamen temeljac za novu školu na Krbulji koja se odmah počinje graditi.
Škola od 1. do 3. razreda u “Zalanovoj zgradi”
Mladi novinari prvi put izdali (šapirografirani) školski list “Dubrovčan” .
Izgradnja nove školske zgrade na Krbulji.
Svečano otvorenje tog suvremenog objekta, u kojemu škola djeluje i danas, održano je 8. listopada 1983. godine. Učenici su dobili deset suvremenih učionica, radionicu, dva praktikuma, osam kabineta, knjižnicu, zbornicu, četiri sanitarna čvora, kuhinju s blagovaonicom, ulazni hol za priredbe i druge prostorije. Pokrenuta je akcija i za gradnju školske sportske dvorane koja je završena početkom devedesetih godina 20.st..
U školskoj godini 1986./1987. izrađena je mreža osnovnih škola u Međimurju, prema kojoj se Osnovna škola Sv. Marija pripojila centralnoj školi Donja Dubrava.
1989.godine počela je gradnja nove škole u Donjem Vidovcu, a nastavljena je i gradnja sportske dvorane na Krbulji.
Godina 1990./91. bila je politički prijelomna, a to je značilo i uvođenje bitnih promjena u organizaciju i sadržaj nastave.