Nakon Učke, najdužeg tunela na tom dijelu puta, približavali smo se svom prvom odredištu. Bio je to gradić Roč, smješten na krajnjem sjeveroistoku Istre. Naučili smo da i u tom dijelu Hrvatske govore dijalektom kajkavskog narječja.

U Roču se čuvaju spomenici koji nas sjećaju na početke hrvatske pismenosti još iz razdoblja popova glagoljaša.

Obišli smo gradić i krenuli čuvenom Alejom glagoljaša do Huma, najmanjeg grada na svijetu. Zaustavili smo se kod spomenika postavljenog u sjećanje na Istarski razvod, gdje su neki učenici odmah izvršili i školske zadatke terenske nastave.

Kroz Hum smo vrlo brzo prošetali što i ne čudi jer je širok svega 35 metara i dug oko 100 metara. Prošli smo kroz poznata vrata Huma i divili se gradu na kamenu. Neki od nas zavirili su i u suvenirnicu, a većina je spas našla u hladovini.

Naš se put nastavljao do Motovuna, međutim zbog vremenskog ograničenja nismo ga stigli detaljnije upoznati već smo ga promotrili samo s podnožja brda na kojemu stoji. U Rijeku smo stigli u popodnevnim satima. Posjetili smo planetarij. Odslušali zanimljivo predavanje i pogledali edukativni film o planetima i svemiru.

Nakon kratkog odmora, došlo je i vrijeme povratka. Krenuli smo. Nestrpljivo iščekujući grad koji leži na četiri rijeke – grad Karlovac.  Iako je bilo vruće nisu nas veselile rijeke već McDonalds restoran.

Puni doživljaja u kasnim satima stigli smo pred školu gdje su nas već nestrpljivo čekali roditelji.

Zaključili smo da je svugdje lijepo, ali doma je uvijek najljepše...